Dogovor predsjednika Trumpa i Zelenskog da se ove nedjelje sastanu na Floridi, u Trumpovoj rezidenciji Mar-a-Lago, govori dovoljno o tome da su prethodni američko-ukrajinski radni sastanci bili doista konstruktivni te da se dvije strane približavaju vremenu sazrijevanja usklađivanja zaključaka o najboljim putovima traženja rješenja za zaustavljanje rata u Ukrajini. Tu činjenicu donekle priznaje i ruska strana, ali tek će se u nedjelju vidjeti koliki je taj korak bliže određenom cilju mira između Ukrajine i Rusije.
Problem svih problema jest to što još nije sazrelo raspoloženje, posebice na ruskoj strani, za izravne pregovore, jer im je važnije odgristi još poneki komad ukrajinskog teritorija kao jači adut za pregovore o novim teritorijalnim rješenjima. To je zapravo ključno i najteže pitanje. Moskva ima maksimalističke zahtjeve („sve osvojeno je naše i još komad više“), Kijev ne priznaje nikakve teritorijalne zahtjeve („sve međunarodno priznato je naše i ostaje naše“), dok Washington očekuje dogovor pod pritiskom za neko prividno kompromisno rješenje („Ukrajina, kao slabija strana, treba biti manja, ali ne toliko manja koliko želi Rusija“).
Zapadni saveznici, Velika Britanija te ostale države članice NATO-a na strani su Ukrajine, što je značajno, ali nije dovoljno za učinkovit pritisak na popuštanje Rusije i SAD-a. Talijanska izreka „Eppur si muove“ („ipak se kreće“) privremeno mora zadovoljiti obje strane i potaknuti barem zaustavljanje borbi i novih žrtava.
Ovaj dogovor Zelenski je popratio riječima umjerenog optimizma: „Puno se još može učiniti do kraja ove godine.“ Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker dao je prognozu da bi se, kao rezultat sadašnjeg posredovanja Bijele kuće, „mogao postići mirovni sporazum u sljedećih 90 dana“, odnosno oko četvrte godišnjice početka ruske agresije na Ukrajinu.
Čini se vrlo smjelim to što Zelenski gotovo kao sigurno uzima da će s Trumpom „otvoriti pitanje teritorija“, objašnjavajući da se to pitanje, kao i neka druga teška pitanja, „mogu otvarati samo na razini voditelja država“. Ipak, u najavi nedjeljnog susreta dodao je da „nitko ne može tvrditi da ćemo odmah u potpunosti riješiti sva pitanja, ali Ukrajina se mora sa svakim susretom s predstavnicima država približavati željenom rezultatu, pa ćemo na ovom susretu tražiti priliku za raspravu o svim pitanjima“.
Kakva je mogućnost bilo kakvog pomaka oko teritorija? Zelenski je ovog petka, dva dana prije susreta na Floridi, rekao: „Razgovarat ćemo o Donbasu, nuklearnoj elektrani Zaporižja i o ukrajinskoj vojsci. Zadovoljni smo dogovorenim formatom naše vojske i tu nas je američka strana razumjela.“
Hoće li i kako u ovim razgovorima sudjelovati europski partneri? Zelenski kaže: „Nisam siguran da možemo sve izravno uključiti, ali svi će biti povezani preko solidne komunikacijske mreže. U budućnosti treba postići da u mirovnom procesu na sljedećim sastancima sudjeluje i Europa.“ Već na nedavnim sastancima na Floridi u pregovorima su bili uključeni i savjetnici za nacionalnu sigurnost Velike Britanije, Francuske i Njemačke.
Naravno, ostaje vidjeti kako će na ovaj sastanak reagirati Rusija te kako će i koliko SAD ustrajati na tome da eventualne dogovore SAD-a i Ukrajine prihvati i Rusija.
Stoga vrijedi spomenuti riječi predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da će pripremljeni sporazumi (ukupno zasad pet dokumenata) biti za potpis četiriju strana: Ukrajine, SAD-a, Rusije i Europe (EU-a i Velike Britanije), dok bi neki dogovori bili namijenjeni potpisu dviju ili triju država (Rusije i Ukrajine, sa ili bez SAD-a).
U petak navečer Zelenski je dao izjavu da su „ukrajinska i američka pregovaračka ekipa postigle značajan napredak, posebno u jamstvima sigurnosti, planu obnove i gospodarskog razvoja te u okvirnom dokumentu od 20 točaka. Svima je potreban zajednički uspjeh za globalni mir“, rekao je Zelenski.
Za teško teritorijalno pitanje SAD su ponudile kompromis u obliku ekonomske zone za Donecku regiju, što će ipak trebati preciznije definirati kako ne bi ometalo traženje konačnog rješenja povratka teritorija Ukrajini.
Ivan Botteri