Anton Kikaš na 35. obljetnicu zatočeništva i hrabrog čina pomoći napadnutoj Domovini realizirao povijesni dokumentarni film „Od kralja Tomislava do danas – 1100 godina hrvatskoga kraljevstva“
Anton Kikaš na samom je početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata pokušao učiniti nemoguće za spas Hrvatske, vođen čistom i bezuvjetnom ljubavlju prema Domovini.Njegov junački čin izgledao je kao preslikan iz napetog holivudskog akcijskog filma, no u njemu nije bilo glume, nego nevjerojatne hrabrosti. Kikaš je bio zaokupljen avionskom dostavom oružja iz Južne Afrike, jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od velikosrpskog agresora. U kolovozu 1991. Hrvatska je krvarila pod brutalnim napadima velikosrpske agresije, a njezini sinovi i kćeri išli su u boj gotovo goloruki. U tom je vremenu, kako navodi autor, Hrvatska ostala bez znatnog dijela naoružanja Teritorijalne obrane koje je JNA preuzela prije početka otvorene agresije.
Ovaj uspješni hrvatski poduzetnik iz Kanade, koji se bavio projektiranjem novih naselja, odlučio je uzeti sudbinu svog naroda u vlastite ruke. Vođen neopisivim domoljubnim žarom, po kojem je već otprije bio poznat, osmislio je plan kakav dotad nitko na ovim prostorima nije imao hrabrosti ni zamisliti.
Misija koja je trebala spasiti živote
S financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju organizacije kupnje i dostave oružja kao poklona MUP-u i Zboru narodne garde.Radilo se o više od 18 tona pješačkog i protutenkovskog oružja te milijunima komada streljiva koji su trebali pomoći u obrani Hrvatske i spasiti brojne živote na bojištima. Kako bi bio siguran da će taj dragocjeni teret stići do onih koji su krvarili na prvoj crti obrane od agresora, Kikaš je napravio aranžman s profesionalnim britanskim trgovcem oružjem, koji je potom unajmio zrakoplov Boeing 707 Cargo kompanije Uganda Airlines. Bez trunke oklijevanja Kikaš je krenuo na ovaj smrtonosno opasan put prema Hrvatskoj, odnosno, prema uputama MUP-a, prema Ljubljani. U Boeingu su, osim pilota i pet članova posade, bili samo teret i jedan putnik – Anton Kikaš.
Cijela ta izazovna misija, koja je trajala punih deset dana, odvijala se na tri kontinenta – američkom, europskom i afričkom. Kikaš je sve pripremio i poletio iz Toronta. U Beču su ga čekali austrijski trgovci oružjem s kojima je ranije dogovorio nabavu oružja. Oni su ga drugoga dana odvezli do Frankfurta i upoznali s njihovim partnerom, britanskim trgovcem oružjem, s kojim je istoga dana odletio u Johannesburg.
Osam dana trajale su sve pripreme oko oružja i aviona, uključujući i cjelokupnu isplatu, prije polijetanja prema Ljubljani. Sve je teklo prema planu sve do tog sudbonosnog i duboko bolnog 31. kolovoza 1991. godine. Umjesto da sigurno sleti na pistu u Ljubljani, zrakoplov su, zbog pogreške pilota, u hrvatskom zračnom prostoru presrela dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG-21, koji su u pet sati ujutro poletjeli iz Pule. Piloti su prisilili posadu Boeinga da sleti na zagrebački aerodrom Pleso, koji je u tom trenutku još uvijek bio pod kontrolom JNA. Dok su organizatori slijetanja i šleperi za prijevoz oružja čekali na pisti u Ljubljani, nada se u sekundi pretvorila u dramu, a Kikaš se našao oči u oči s ljudima koji su željeli zaustaviti pomoć Hrvatskoj.
Uhićenje i zatočeništvo
Kikašev nevjerojatan i potresan povijesni događaj duboko je dirnuo srca Hrvata. Mnogi su se molili za njegovu sudbinu, a njegovo zatočeništvo dodatno je motiviralo hrvatske branitelje da s još većim žarom nastave borbu protiv agresora. Ovaj jedinstveni hrabri pothvat odjeknuo je i izvan granica Hrvatske. Zabilježili su ga ugledni svjetski mediji, među njima Die Welt, Chicago Tribune i Maclean's Magazine, kao i mediji u Japanu i drugim zemljama, koji su Antona Kikaša opisivali kao hrvatskog nacionalnog junaka.
Redatelj Jakov Sedlar snimio je i zapaženi dokumentarni film „Nisam se bojao umrijeti“, koji je dostupan i na YouTubeu. Već sam naslov filma snažno opisuje Kikaševu odlučnost i spremnost da zbog ideala stavi vlastiti život na kocku. Kada se danas gledaju povijesne snimke njegova uhićenja na Plesu, čovjeku se stisne grlo, ali i proradi neizmjeran ponos. Iz zrakoplova, okružen neprijateljskim dugim cijevima, Anton Kikaš sišao je uzdignute glave, s prkosom koji nijedno oružje nije moglo slomiti.Kikaš je odmah nakon uhićenja i ispitivanja pretučen i mučen. Sa slomljenim rebrima prebačen je u ćeliju vojnog zatvora u Beogradu, gdje je počeo njegov tromjesečni hod kroz mučilište. Prošao je kroz nezamislive torture i psihička slamanja, tijekom kojih su zloglasni obavještajci pokušavali slomiti i njegov duh. No Kikaš je izdržao sva zlostavljanja i pritiske, u tišini svoje tamnice noseći patnju cijele Hrvatske i ne odavši niti jednu tajnu.
Njegovo srce ostalo je tvrđe od zatvorskih zidina. Nakon tri mjeseca agonije i neizvjesnosti, tijekom kojih su se mnogi molili za njegov život i slali mu pisma potpore, na dan svete Katarine, 25. studenoga 1991., ugledao je svjetlost dana na kraju mračnog tunela. Anton Kikaš konačno je razmijenjen za zarobljenog generala JNA Milana Aksentijevića. Ovakvi povijesni podvizi trebali bi se s ponosom prepričavati u našim školama, učeći mlade naraštaje što znače istinska žrtva i domoljublje.
„Ponovno bih to učinio“
Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li ponovno učinio isto, Kikaš je odgovorio riječima koje i danas odjekuju kao zavjet: „Ako bi Kanadu napao vanjski agresor, ponovno bih to učinio, kao što sam učinio za svoju domovinu Hrvatsku.“ „Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu vrhunac je njegove iznimne ostavštine“, kazao je jednom prigodom biskup Juraj Jezerinac. Treba istaknuti da je, nakon što je preživio pakao u ćeliji vojnog zatvora, ovaj istinski i skromni hrvatski vitez nastavio svoj humanitarni rad, pomažući obiteljima koje su izgubile svoje najmilije i svima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Prije 13 godina postao je urednik i producent hrvatskog tjednog televizijskog programa Croatica TV na kanadskoj televiziji namijenjenog hrvatskoj zajednici u Kanadi.
„Od kralja Tomislava do danas – 1100 godina hrvatskoga kraljevstva“
Uz svoje neumorne dugogodišnje aktivnosti na promicanju istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, unatrag 45 godina, danas, na 35. obljetnicu zatočeništva i pomoći napadnutoj Domovini, Anton Kikaš ponosan je na realizaciju povijesnog dokumentarnog filma „Od kralja Tomislava do danas – 1100 godina hrvatskoga kraljevstva“. Film obuhvaća 1100 godina hrvatske povijesti, a ostvaren je s idejom predstavljanja najznačajnijih spomenika hrvatske kulturne baštine kroz autentične artefakte i znamenite dokumente.
Film je, kako ističe Kikaš, i svjedočanstvo kontinuiteta hrvatske državotvorne ideje, koja je ostvarena 8. listopada 1991. godine Odlukom Hrvatskog sabora kojom je Republika Hrvatska proglašena samostalnom i suverenom državom.
Premijera filma bit će održana u Zagrebu 23. rujna 2026. godine u 19 sati u CineStaru Branimir Centra. Ulaz je slobodan.
Za svoj junački čin Anton Kikaš primio je i visoko hrvatsko državno odličje – Red kneza Domagoja s ogrlicom. No on sam najbolje zna da se ljubav prema Domovini ne može izmjeriti nikakvim ovozemaljskim priznanjima ni sjajnim odličjima. Najveće svjedočanstvo njegova čina ono je koje nikada neće izblijedjeti, a zapisano je u zahvalnosti hrvatskih branitelja i kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda. Pamtit će se tko je bio na braniku Domovine kada se rađala suverena i samostalna Republika Hrvatska. Kako god bilo i koliko god godina prošlo, povijest će ispisati mnoga imena, ali junak ovakva kova, spreman staviti vlastiti život na kocku za svoju Domovinu, rađa se samo jednom.
Anton Kikaš bio je i ostao jedan od simbola hrvatske opstojnosti i čovjek čiji je životni put neraskidivo povezan s borbom za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
