Ova edukativna tura obuhvatila je rutu: Bjeloši – Pavlov krst – Kruševica – Ivanova Korita – Velji Bostur – Kuk – Bukovica – Cetinje. Moja malenkost, kao stručni suradnik za edukaciju i promociju NP Lovćen, govorila je o prirodnim ljepotama Lovćena, bogatstvu flore i faune, uz poseban osvrt na doprinos hrvatskog botaničara Luja Adamovića.
Lovćen je svojevremeno posjetio i jedan od najistaknutijih hrvatskih i europskih botaničara, Lujo Adamović (1864. – 1935.), koji je u radu iz 1908. godine potvrdio dotad dvojbeni nalaz munike (Pinus heldreichii) na Lovćenu. Značajni podaci o flori Lovćena nalaze se i u njegovim radovima iz 1911. i 1913. godine, kada objavljuje i djelo „Građa za floru Kraljevine Crne Gore“.
Učenici su kroz interakciju, legende i priče doživjeli najljepše segmente „svete planine“ Lovćen. Govorilo se i o doprinosu Hrvata Crnoj Gori – Josipa Sladea, Valtazara Bogišića, Ivana Meštrovića i drugih. Tijekom posjeta spomenut je i velikan Petar II. Petrović Njegoš, kao i umjetnički doprinos Ivana Meštrovića Lovćenu.
U najstarijoj gostionici „Kod Pera“ na Bukovici, prosvjetni djelatnici dočekani su u duhu starog crnogorskog gostoprimstva, na ručku kod obitelji Đura Brankova Miloševića i njegove neumorne majke Božidarke. Na kraju posjeta učenici su na dar dobili hrvatsku panoramu – antologiju „Razlog za pjesmu“, čiji su priređivači Božidar Proročić i dr. Željka Lovrenčić.
Za naš portal ravnateljica Prirodoslovne škole Marija Pustak izjavila je:
„Posjet Crnoj Gori zamišljen je kao terenska nastava vjeronauka za maturante, kako bi realizirali programske sadržaje rimokatoličkog vjeronauka na temu svetaca i blaženika Katoličke crkve. Naglasak putovanja bio je na upoznavanju lika svetog Leopolda Mandića, blažene Ozane Kotorske i blaženog Gracije s Mula, kao i na upoznavanju povijesne posebnosti bokeljskih Hrvata kao nositelja kulture i tradicije Boke kotorske.
U program je bilo neizbježno uključiti posjet Cetinju i Nacionalnom parku Lovćen kao povijesnom i diplomatskom središtu Crne Gore. Iako ovo nije prvi put da posjećujemo ove krajeve, uvijek otkrivamo nove posebnosti. Posebno nas je dojmio lik i djelo kralja Nikole, kao i bogatstvo muzejskih sadržaja na Cetinju. Ipak, najdublji dojam ostavili su lokalni vodiči koji su nam prenijeli ljubav prema nasljeđu svojih predaka i ljepotama prirode kojom su blagoslovljeni.
Ostavili su dojam ponosnog naroda koji je ostao uzdignute glave unatoč povijesnim previranjima. Posebno smo impresionirani mirisima i okusima zavičaja te gostoljubivošću najstarije crnogorske gostionice „Kod Pera“ na Bukovici.
Ovaj susret učenika iz Splita i domaćina s Lovćena pamtit će se po osjećaju koji ostaje nakon njega. Nešto se tu dogodilo među ljudima – iskreno, nenametljivo, ali dovoljno snažno da pokaže koliko su granice zapravo krhke kada se susretnu otvorenost i poštovanje.
Na Lovćenu se brzo shvati jedna jednostavna istina: ono što nas razdvaja naučeno je, a ono što nas spaja – urođeno. U pogledu, osmijehu i radoznalosti mladih ljudi koji prvi put prolaze istim stazama nema razlika – postoji samo ista potreba da se razumije svijet i pronađe svoje mjesto u njemu.
Lovćen nas uči da ne moramo biti isti da bismo bili bliski. Dovoljno je da budemo ljudi – a u toj ljudskosti nastaju i ostaju najljepša prijateljstva.“
